WeBible

1 - Kad se sleže metež, posla Pavao po učenike, ohrabri ih, pozdravi i otputova u Makedoniju.

2 - Prešavši one krajeve, hrabreći braću besjedom mnogom, dođe u Grčku

3 - i provede ondje tri mjeseca. Upravo kad je htio otploviti u Siriju, postaviše mu Židovi zasjedu pa odluči vratiti se preko Makedonije.

4 - Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj Derbanin, Timotej i Azijci Tihik i Trofim.

5 - Oni odoše prije te nas dočekaše u Troadi.

6 - Mi pak nakon dana Beskvasnih kruhova otplovismo iz Filipa i nakon pet dana dođosmo k njima u Troadu gdje proboravismo sedam dana.

7 - U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoći.

8 - U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bijaše dosta svjetiljaka.

9 - Na prozoru je sjedio neki mladić imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s trećeg kata dolje. Digoše ga mrtva.

10 - Pavao siđe, nadnese se nad dječaka, obujmi ga i reče: "Ne uznemirujte se! Duša je još u njemu!"

11 - Zatim se pope pa pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još zborio, sve do zore. Tad otputova.

12 - Mladića odvedoše živa, neizmjerno utješeni.

13 - Mi pak pođosmo naprijed lađom: otplovismo u As. Odande smo imali povesti Pavla - tako je odredio kad se spremao poći pješice.

14 - Kad nam se u Asu pridruži, uzesmo ga i stigosmo u Mitilenu.

15 - Odande odjedrismo sutradan i stigosmo nadomak Hija, prekosutra krenusmo u Sam, a idućeg dana stigosmo u Milet.

16 - Jer Pavao je odlučio mimoići Efez da se ne bi zadržao u Aziji: žurio se da, uzmogne li, na dan Pedesetnice bude u Jeruzalemu.

17 - Ipak iz Mileta posla u Efez po starješine Crkve.

18 - Kad stigoše, reče im: "Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponašao među vama:

19 - služio sam Gospodinu sa svom poniznošću u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog zasjeda židovskih;

20 - ništa korisno nisam propustio navijestiti vam i naučiti vas - javno i po kućama;

21 - upozoravao sam Židove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina našega Isusa."

22 - "A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Što će me u njemu zadesiti, ne znam,

23 - osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamči da me čekaju okovi i nevolje.

24 - Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje."

25 - "I sad, evo, znam: nećete više vidjeti lica moga, svi vi posred kojih prođoh propovijedajući Kraljevstvo.

26 - Zato vam u ovaj dan današnji jamčim: čist sam od krvi sviju

27 - jer nisam propustio navijestiti vam ništa od svega nauma Božjega."

28 - "Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom."

29 - "Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada,

30 - a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom.

31 - Zato bdijte imajući na pameti da sam tri godine bez prestanka noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od vas."

32 - "I sada vas povjeravam Bogu i Riječi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima."

33 - "Ni za čijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio.

34 - Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke.

35 - U svemu vam pokazah: tako se trudeći treba se zauzimati za nemoćne i na pameti imati riječi Gospodina Isusa jer on reče: 'Blaženije je davati nego primati.'"

36 - Kada to doreče, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli.

37 - Tad svi briznuše u velik plač, obisnuše Pavlu oko vrata i stadoše ga cjelivati,

38 - ražalošćeni nadasve riječju koju im reče: da više neće vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratiše na lađu.